U braku smo skoro 20 godina, uvijek smo pristojno živjeli, ali nakon što je prije dvije godine firma u kojoj smo muž i ja radili

U braku smo skoro 20 godina, uvijek smo pristojno živjeli, ali nakon što je prije dvije godine firma u kojoj smo muž i ja radili propala postali smo socijalni slučaj, bukvalno preko noći :(. Tri kćerke, plus sve druge obaveze bilo je nemoguće sustići. Iako smo i muž i ja fakultetski obrazovani bilo je nemoguće pronaći posao, imamo preko 40 godina i niko nije želio da nas uposli. Na kraju bili smo prisiljeni na ono najgore, muž svaku noć obilazi grad, skuplja “vrijedno” smeće, a ja sam se zaposlila u jednom lokalnom kafiću… bolje rečeno KAFANI.

Mislila sam pošteno zarađivati za život, ali prvi dan gazda te kafane me “odvukao” u magacin i… prvi puta sam prevarila mog muža. Morala sam, međutim vremenom sam postala prava JEFTINA DROLJA. Skoro svaki dan imam odnose sa 2-3 matora pijanca za sitan novac… 5,10 eura, ali dobro doće. Nakon što sam ovako zarađivala skoro godinu dana moj muž me sinoć zamolio da prestanem sa tim, jer više to ne može psihički da istrpi.

Kako je rekao počinjem da mu se gadim iako je svjestan da to ne radim što me volja i što mi je drago. Ne znam šta da radim, na ovaj način sam, odnosno smo zarađivali dobar dio mjesečnih prihoda, dvije kćerke su krenule na fax… ako prestanem da se “prodajem” stvarno ne znam kako ćemo sve obaveze stizati platiti. Nadam se da će ga ova kriza tako da kežem popustiti, jer nemamo izbora, barem dok ne iškolujemo kćerke 🙁